nedjelja, 23.01.2011.

Prije
Na početku nove školske godine,dolaska u novi okolinu i u novu školu, preko tog prokletog facebook-a si mi rekao da si me vidio u školi, i rekao si mi da sam pre lijepa. No, imao si curu, i to već godinu dana.
Začudilo me to, jer mi se ne činiš kao osoba tj. tip dečka koji može biti toliko dugo u vezi. Pričali smo, ali se u školi se nikada nismo pozdravljali iz nepoznatih razloga. Sve u svemu, dosta cura iz škole ( a relativno malo ih je ) pričaju da si vrlo zgodan, i da te svaka želi. Tada, nisam te baš niti gledala, pa sam samo odmahivala na to da si pre zgodan.

Sada
Neki dan, ponovno smo se čuli nakon dosta vremena. Pričali smo o tvojim problemima sa curom, i rekao si mi sve. Ponovno sam se začudila, jer si mi se povijerio, a vrlo me kratko znaš. Ne znam, ali bilo mi je nekako drago što čujem da ćeš ju najvjerojatnije ostavit. I to si i napravio 20.01.'11 tada, kada sam i ja ostavila " svog " dečka. Slučajnost.

Sljedećeg dana ( 21.01.'11 )
Pod odmorom, sam te vidjela. I prvi put smo se pozdravili, i bilo je smiješno. ( : Simpatično nekako.
Inaće, nikada se ne mičeš iz razreda pod odmorima, ali ovaj put, taj petak, cijelo vrijeme si prolazio pokraj mene.
I došlo je do onog, meni čarabnog, trenutka kada si mi se unjeo u facu i rekao da mu dugujem nešto.
On : ' Zar mi ne duguješ nešto ? '
Ja : ' Da, baš sam o tim šamarima i razmišljala maloprije '
polako se nasmijem, a on počne polako odlazit*
Prijatelj : ' Oho, pa udaric se dijele '
Ja : ' Da, on voli grubo '

Tada sam čula tvoj smijeh. Predivni smijeh, i vidjela sam osmijeh ( :

Primjetila sam, da si se ti meni svaki put javio, pa sam odlučila napraviti sada ja neki "korak" i poslala sam ti poruku u inbox, kako nemam tvoj broj mobitela. Čekam odgovor, jer znam da si vrlo rijetko na tom fejsu.

I svjesna sam da su to same gluposti, da ti se možda baš taj dan išlo malo van malo unutra, sigurno me gledaš samo kao prijateljicu, i sigurna sam da ti nisam toliko zgodna koliko si rekao.
Svjesna sam da te želim bolje upoznat, i vidjeti na samo, ali znam da me nikada nećeš poznati van. A mene je previše strah da me odbije jedan sedamnaestogodišnjak, ne znam kako da postupim kako i što da napravim.

Samo znam, da te želim.